Jadranka Brnčić

Jadranka Brnčić ime je za osobu koja živi u ograničenom vremenu i prostoru: u ljudskom tijelu, u malom gradu, u Hrvatskoj, na planetu Zemlji. Funkcije koje se čini da obavlja u svijetu (kćerka, majka, profesorica, autorica knjiga) ne kažu štogod bitnoga o njoj. Osoba se i ne iskazuje drukčije nego samim bivanjem, prisutnošću u sadašnjem trenutku i na ovom mjestu. Bez obzira je li viđena ili nije (najčešće nije, ali to nije važno). A put u tu prisutnost put je kroza sve što nam se čini da učimo. Prvu polovicu života kao da prikupljamo znanja i iskustva, a u drugoj polovici kao da se rješavamo sve prtljage da bismo svakog jutra iznova bili otvoreni avanturi života. Pritom počinjemo razumijevati da je naše tijelo Zemlja, pa tako i njezine radosti i boli,da su naša prošlost i budućnost vrijeme svijeta. Život je očitovanje energije koja sav kozmos drži u postojanju eda bismo se kroz njezinu dualnu igru vratili tamo odakle nismo ni otišli, tamo gdje, zapravo, nema ni dualnosti niti putovanja. Cijeli život je priprava za taj trenutak, za smrt. A sve smrti što nas dohvaćaju za života pukotine su kroz koje probija svjetlost. Jadranka Brnčić ime je za osobu koju su ograničeno vrijeme i prostor, jednako koliko i čežnja za povratkom doma, uzleti i promašaji, odnosi i samoća, prošlost i sadašnjost, oblikovali tako da ju se može prepoznati kao osobu, tako da može govoriti svoje malo ja. Nerado izgovara riječ „Bog“ puštajući da On izgovara nju. Proces je trajno otvoren. Funkcije prolaze, tijelo slabi, ostaje čežnja. Svodi ju na početak, na maleni zametak koji, ne bez boli, udiše zrak da bi postao dijete. Da bi, prešavši cijeli krug, bio sve.