Uskrs se, po svemu sudeći, još ne događa. Još smo pred praznim grobom.
Grob bijaše poput pećine, poput utrobe i težak kamen bješe svaljen na njegov ulaz. Bijaše unutra mrkli mrak i vladala gluha tišina. Ni tračka svjetlosti, ni tračka nade.
Isus je mrtav. Svršeno je.
Tu gdje Isusova tijela više nema, naći ćemo Krista. U toj utrobi groba, u toj tišini bez … Nastavi čitati »
***
Nije bila ni izlazila iz tebe prije nego što si joj prišao. Prije nego što je po prvi puta razumjela, osjećala cijelim svojim bićem da si to ti. Da si joj se javio.
Sjedila je u mračnoj kuhinji. Kutak stola osvjetljavala je mjesečina. Dostatno da vidi čitati. Nije htjela paliti svjetlo. Riječi lakše skliznu s papira u mraku. A i misli … Nastavi čitati »
Za razliku od prispodobe o gorušičinu sjemenu u kojoj je vrtlar muškarac, u prispodobi o kvascu (Mt 13, 33; Lk 13, 20-21; Toma 96) tijesto mijesi žena. Koristeći različite tipove likova u prispodobama za istu ili sličnu radnju (muškarac-žena, ljudsko biće-ovca ili novčić; bogataš-siromah), Ješua slijedi rabinski običaj pričanja tzv. prispodobi blizanki, kao i svoj način pripovijedanja: koristi primjere iz … Nastavi čitati »
Pokušati rekonstruirati povijesnoga Ješuu (Isusa) ne znači svesti ga na Židova prvog stoljeća. Svrha rekonstrukcije jest jednostavno upozoriti na Ješuinu ukorijenjenost u njegovoj vlastitoj tradiciji. Ješua nije bio kršćanin. Njegov nauk ne proizlazi iz židovstva nego mu iznutra pripada. Stoga bez poznavanja judaizma prvoga stoljeća teško da bismo mogli prići povijesnom Ješui i pokušati razumjeti vrlo kompleksno razdoblje ranoga kršćanstva, … Nastavi čitati »
Povjerenje u Boga ne proishodi iz uvjerenja, nego iz čuvstva za neizrecivo.
Čovjeka kojega, makar i nerazgovjetno, ne dirne prizor lijepoga krajolika ili mu pogled malenog djeteta ne izmami osmijeh, dakle tko se ne odaziva svom čuvstvu za neizrecivo, gotovo da ne bismo mogli nazvati čovjekom.
Motrimo li vedru noć osutu zvijezdama, postajemo svjesnima kozmičkoga. I što je vjerojatno još važnije, postajemo … Nastavi čitati »
Fotografija; Jadranka Brnčić
Ukoliko nam religija ne treba kao identifikacijska zastava kojom mašemo prikrivajući vlastitu nesigurnost u usidrenju u život, ukoliko razumijemo da su definicije vjere i kodificiranje ponašanja u skladu s njom samo jedan od jezika kojim nastojimo sebi tumačiti misterij života, ukoliko smo otvoreni mogućnostima svjetova kojima nas otvara povjerenje u ono što je Isus govorio i što nam … Nastavi čitati »
Kada je Franji bilo oko 28, a Klari oko 16 godina, ovo se dvoje sprijateljilo. Više od privlačnosti koju su osjećali jedno za drugo, privlačio ih onaj Treći. U Njemu je temelj njihove srodnosti.
Klarina obitelj Farano, svojedobno izgnana iz Asiza, vraća se u grad kad joj bilo deset godina. Djevojčica je izdaleka pratila Franju kako od slavljena trgovačkog sina … Nastavi čitati »
Kakvi smo ljudi bjelodano se otkriva u našem odnosu spram drugih živih i neživih bićima. Povrijedimo li njihovo temeljno pravo na opstojnost, možda nas i dosegne kakva pravna kazna, ali moralna nelagoda jedva. Kad nas ne koče društveni i moralni obziri, bivamo bezobzirniji. Zapravo, kakvi doista jesmo.
Znanost i Crkva pridonijele su oblikovanju ljudskoga nadmenog stava spram drugih bića. Ponajprije bavljenjem … Nastavi čitati »
Budući da muškarci stvaraju Crkve, neizbježno je da Crkve ne vjeruju ženama kao što, zapravo, ne vjeruju ni Bogu nastojeći ukrotiti i žene i Boga te rijeku života zadržati u razboritosti propisa i obreda. U tom je pogledu Rimska crkva kao i sve druge.
Ili djevica ili supruga i majka
Žena u Crkvi, osim u iznimnim slučajevima, još uvijek nema svoje pravo … Nastavi čitati »
Među najveće mentalitetne mijene u dvadesetom stoljeću svakako idu: promjena statusa žena u društvu i reforme koje je u Katoličku crkvu uveo Drugi vatikanski koncil (1962-1965) kao reakciju na ultramontanizam i antimodernizam. Već pri otvorenju Drugoga vatikanskog koncila imenovana su ključna pitanja, i postojana i posve nova, pa je valjalo na njih iznova odgovoriti: odnos prema Židovima, sloboda savjesti, pitanje … Nastavi čitati »
Pjesmu nad pjesmama, himan nad himnima (hebr. Šir ha-širim), posvetili su sinagogalni oci kao najsvetiju knjigu Biblije: 117 stihova od kojih je sastavljena otkrivaju dvije razine čitanja koje se skladno nadopunjuju: ljudski plan, na kojem autor na scenu stavlja muškarca i ženu ujedinjene u ljubavi, i kozmički plan, koji se odnosi na svekoliko stvaranje u širokim obzorima iz kojih ova … Nastavi čitati »