Sveti Franjo bio je prijatelj svih Božjih stvorenja i zabilježeni su brojni slučajevi kad se sa životinjama blisko družio. Jednom je oslobodio iz kaveza grlice, drugi put je ribu vratio u vodu, treći je put pustio zečića iz zamke – upozorivši ih da se više ne daju uloviti. U njegovoj su blizini voljeli boraviti i fazan i sokol, ptice koje inače izbjegavaju ljude.
Reći ćete – lako je voljeti ptičice, a što je s opasnijim stvorenjima. Pa, eto, vuk od kojega su stanovnici Gubbija strepili, a Franjo ga je posve primirio i učinio bezazlenim. Ta zgoda ima i neobičnu arheološku potkrepu jer su u tom kraju, u kapelici svetog Franje, prilikom obnove poda, u 19. stoljeću otkrivene kosti neobično velikog vuka što je ondje bio ukupan.
Ali, da, ptice su ipak bile Franjina prva ljubav. Franjo je u svojoj prostodušnosti priželjkivao da car izda proglas da se pticama za Božić ostave kruh i sjemenke, da i one znaju da je Božić.
Blaženi Toma Čelanski prvi je vjerni svjedok dijela i riječi svetog Franje. U njegovom svjedočanstvu čitamo kako je Franjo putovao Spoletskom dolinom. Kod Mevanija se bilo skupilo mnoštvo svakovrsnih ptica: golubova, malih vrana, čavki i drugih. Franjo se izvanredno razveselio i ponizno ih zamolio da poslušaju riječ Božju
„Sestre moje ptice“, rekao je sveti Franjo, „mnogo morate hvaliti svoga Stvoritelja i uvijek ga ljubiti. Zaodjenuo vas je perjem, dao vam krila za let i sve ostalo što vam je potrebno. Bog vas je među stvorovima učinio plemenitima i odredio da boravite u čistu zraku. Premda ne sijete i ne žanjete, ipak vas on, a da se ništa ne brinete, zaštićuje i upravlja.“
Zašto vam sve ovo pričam? Ima jedna životinja koju čak ni sveti Franjo nije volio – neka krvoločna? Ne, pa smirio je i vuka. Neka odvratna i smrdljiva? Sumnjam, Franjo ništa nije držao do izgleda.
Sveti Franjo nikako nije trpio mrava. Mislio je da previše radi, a da sav taj mravlji rad služi samo zgrtanju. Naprotiv, ptice ništa ne rade, a Bog ih štiti – kako je rekao Franjo u propovijedi pticama, a misao je preuzeo iz Evanđelja. Evanđelist Luka bilježi kako je Isus preporučio učenicima da ne budu zabrinuti ni za život ni za tijelo, što će jesti i u što će se obući – jer život je vrjedniji od jela i tijelo od odijela. „Promotrite gavrane“, rekao je Isus, „Ne siju niti žanju, nemaju spremišta ni žitnice, pa ipak ih Bog hrani. Koliko li ste vi vrjedniji od ptica! Promotrite ljiljane, kako niti predu niti tkaju, a kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih.“
U basni o cvrčku i mravu, cvrčak je prikazan kao loš primjer lijenčine koja skapava zbog nerada, a mrav je nagrađen za sav svoj trud. Sveti Franjo volio je baš cvrčka! Zapisano je kako se na smokvi pokraj njegove ćelije u Porcijunkuli često glasao cvrčak. Franjo bi katkada ispružio ruku i pozvao ga: „Brate cvrčku, dođi k meni!“ A on bi, kao da je razuman, odmah sišao na njegovu ruku. Svetac bi mu rekao: „Pjevaj, brate moj cvrčku, i Gospodina, svoga Stvoritelja, zanosno hvali!“ I cvrčak ga je bez oklijevanja poslušao i počeo pjevati.
Ljetni dani savršeni su da razmislimo o svojem mravljem životu: što radimo, koliko, za koga i čemu. I da poslušamo cvrčka, da nas podsjeti da uvijek ima alternativa.