trilogija nedjelje

  1. 1. suncokret

trideset i prva je nedjelja kroz godinu,

u točki kalendara odjekuje crno lice

svetoga Martina de Porrea,

donosi studen i kišu.

u stražnje sobe s nepoznatih planina

izmišljen vjetar silazi,

prazan rasjed postaje ljubičast,

noć se nemoćna predaje tinti.

moja je rana narcisoidna,

kao cvijet suncokreta glavu stalno izvija

prema vrelim izvorima svjetlosti

2. mjesec

trideset i prva je nedjelja kroz godinu,

u zoru postaje još hladnije,

san pritajen čeka u hrapavima sjenama Mjeseca.

u točki kalendara odjekuje crno lice

svetoga Martina de Porrea

kojeg su još zvali i “Martin od ljubavi”

jer je štitio osamljene, sirotinju i bolesne.

njegova majka, oslobođena panamska ropkinja,

samo se jednom iz svega srca podala

bijelom peruanskom plemiću

koji se kasnije sramio sina.

 

  1. 3. zabrana

trideset i prva je nedjelja kroz godinu.

u skladu s tvojim realnim licem

bijelu sliku stavljam na humak s ugljenom,

odgađajući trzaj šibicom,

melankoliju sručenu u plamen.

svaki bi trenutak mogao biti

rađanje i zatvaranje ljubavi,

predah u naučenom jeziku

dječaka kojem je bio zabranjen plačsuncokret

685 posjet/a