Evelyn Underhill

Tijekom 2008. godine u izdanju HKD sv. Jeronima izašla je knjiga pod nazivom Mistični put engleske spisateljice Evelyn Underhill. Tko je bila ta žena koja je početkom 20. stoljeća tako smjelo, toliko obrazovano i znalački pisala o području mistike, a do sada prilično ne(pre)poznata u Hrvatskoj?

ŽIVOT

Evelyn Underhill se rodila 1875. godine u engleskom gradiću Wolverhamptonu u bogatoj obitelji, što joj je omogućilo da dobije kvalitetno obrazovanje koje je zaokružila završivši Kraljevski koledž za žene u Londonu. Već je u svoje tinejdžersko doba počela pisati, a prvu knjigu izdala je sa samo 17 godina(!). Udala se 1907. godine za uglednog pravnika Huberta Stuarta Moorea s kojim se dobro slagala do kraja života, za kojega djece nisu imali. S vrlo rano iskazanim interesom za pitanja duhovnosti, u svojim dvadesetim godinama u potpunosti prihvaća kršćansku vjeru. Međutim, nije pristupila Anglikanskoj crkvi, kojoj su joj pripadali roditelji (iako ne previše aktivni vjernici), već Rimokatoličkoj. Istovremeno oduševljeno prihvaća modernistička strujanja koja u to vrijeme uzimaju velikog maha, zagovarajući intelektualnu slobodu i časnost. U to je vrijeme, inače, stav Crkve prema modernizmu bio vrlo skeptičan, gotovo neprijateljski, što će uvelike utjecati na njenu sve veću nezainteresiranost za instituciju Crkve u budućnosti.

Njezino ključno djelo ranog razdoblja predstavlja knjiga Mysticism koja je izašla 1911. godine i koja do danas predstavlja jedno od značajnijih djela modernog doba s cjelovitim razmatranjem fenomena mistike. Čim se pojavila, knjiga je izazvala poprilično zanimanje (stručne) javnosti i postala ono što bi danas nazvali bestselerom. Ona joj je otvorila put u krugove proučavatelja mistike koji se širio ne samo crkvenim, već i laičkim krugovima na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. U to vrijeme dogodio joj se presudan susret s čuvenim poznavateljem mistike Baronom Friedrichom von Flügelom koji je u velikoj mjeri utjecao na njezin daljnji rad i život (ostaje njegovim učenikom sve do njegove smrti 1925. godine).

Ulazeći sve dublje u kršćansku mističnu tradiciju, a osobito proučavajući velikoga srednjovjekovnog flamanskog mistika Jana van Ruysbroeka, shvatila je važnost jedne od temeljnih postavki svakog istinskog duhovnog puta – da putove akcije i kontemplacije treba integrirati. Tako je i ona povezala svoja intenzivna istraživanja i pisanje knjiga, s aktivnim, djelatnim životom. Znala je često navoditi sv. Tereziju koja je govorila sestrama da bi se: „… naš Gospodin na savršen način štovao treba (u našem djelovanju) spojiti Martu i Mariju zajedno.“ Tako je i podijelila svoje dane na jutra, kada je pisala, i na popodneva i večeri kada je pomagala siromašnima aktivno sudjelujući u djelovanju anglikanske zajednice. S vremenom, međutim, sve više pažnje posvećuje duhovnom vodstvu, te mu se nakon 1924. godine u potpunosti predaje vodeći tečajeve i povlačenja (retreats), te pišući knjige koje su iz tih iskustava proizlazile.

Osim toga bila je vrlo aktivna i na drugim područjima. Pisala je mnoge članke socijalne, filozofske i mistične tematike, a nekoliko godina uređivala je teološku ediciju uglednog časopisa Spectator. Predavala je teologiju – kao prva žena u povijesti(!), laicima na Manchester Collegeu u Oxfordu, i svećenstvu Anglikanske crkve (Church of England). Također, kao prva žena održavala je stalne veze između različitih crkava (kao važna značajka pokreta Anglo-katolika)^[1]. Znanstvenu karijeru zaokružio joj je počasni doktorat sveučilišta u Aberdeenu (1936.) kojeg je dobila pred kraj života. U aktivnom dijelu života postala je aktivna članica Anglikanskog pacifističkog društva (iz koje prakse je proizašla i knjiga Crkva i rat, 1940. godine), a širinu svojih interesa zaokružila je dubokom zaokupljenošću Grčkom pravoslavnom crkvenom tradicijom. Iz toga je proučavanja proizašla knjiga Štovanje (Worship) (1936.) i članstvo u Društvu sv. Albana i sv. Sergija.^[2]

Umrla je 1941. godine u 66. godini života.

Evelyn Underhill bila je plodan pisac. Cijeli svoj život ispunila je sa čak 39 naslova, te više od 350 članaka i ogleda. I dok se na početku spisateljske karijere posvetila istraživanju mistike, u kasnijem se razdoblju posvetila pisanju o duhovnom životu iz perspektive jednostavnog čovjeka, te se ta literatura smatra pristupačnijom za širi krug čitatelja. Od knjiga koje se bave mistikom navest ćemo one poznatije:

• Anthology of the Love of God
• Cloud of Unknowing
• Concerning the Inner Life
• Daily Readings With a Modern Mystic : Selections from the Writings of Evelyn Underhill
• Essentials of Mysticism
• House of the Soul and Concerning the Inner Life
• Life of the Spirit and the Life of Today
• Mystic Way : The Role of Mysticism in the Christian Life
• Mysticism : The Nature and Development of Spiritual Consciousness
• Mystics of the Church
• Spiritual Life
• Ways of the Spirit
• Worship

Knjiga Mistični put u izdanju HKD sv. Jeronima^[3] dio je znatno opsežnije knjige Mistika: studija ljudske prirode i razvoj njegove duhovne svijesti (Mysticism: Study of the Nature and Development of Man’s Spiritual Conciousness).^[4] Kada se knjiga pojavila 1911. godine postigla je izniman uspjeh, s 12 izdanja do 1930. godine. Ova 500 stranica debela knjiga predstavljala je sve do 1970-ih godina najbolji uvod u mistiku napisanu na engleskom jeziku! Čak su postojale i mnogobrojne sumnje u autorstvo budući da je u to vrijeme bilo nezamislivo da netko bez akademskog i teološkog obrazovanja, te još k tome i žena(!), može napisati tako učenu, gotovo enciklopedijsku, knjigu temeljenu na stotinama izvora!

Knjiga je sastavljena iz dva dijela, prvog naslovljenog Činjenica mistike (The Mystic Fact) i drugog Put mistike (The Mystic Way). U prvom dijelu Underhill istražuje metafizičke, psihološke i simboličke činjenice mistike u želji da na razumljiv, ali i znanstveno utemeljen način, postavi njezine temelje kao i da na jasan način odijeli istinsko mistično iskustvo od onoga što ono nije. Stoga definira četiri temeljna načela mistike: (1) mistika je praktična, ne teoretska, (2) mistika je isključivo i cjelovito duhovna djelatnost, (3) metoda i područje bavljenja mistike je ljubav, (4) mistika je određena definiranim i cjelovitim psihološkim iskustvom.^[5]

U drugom dijelu istražuje primjenu mistike i mističnog u svakodnevnom životu kao sredstva za duhovni rast. U hrvatskom prijevodu je do nas došao samo ovaj drugi dio.^[6]

U uvodnoj je riječi pokušala definirati svoju metodu istraživanja riječima:

Sada moramo poći od općih načela i proučiti njihovo djelovanje, opisati psihološki postupak, tj. „mistični put“ razvoja te posebne vrste osobnosti koja je u stanju uspostaviti izravan odnos s Apsolutom.^[7]

Međutim, već sljedeće rečenice govore o tome kako je teško postaviti fiksna načela koja će vrijediti za sve mistike i njihova mistična iskustva, jer se „/…/ svi mistici razlikuju jedan od drugoga“^[8] i teško je za ijednoga reći da je tipičan, da u sebi sadrži sve značajke transcendentne svijesti i da mu duhovna stanja prate jasno prepoznatljiv razvoj kroz uobičajene faze i stupnjeve. Ipak, da bi se olakšao uvid u razvoj mistične svijesti kroz duhovna stanja i istančana psihološka iskustva velikog broja mistika kroz povijest Crkve i na što bolji i potpuniji način razumio narav mističnog puta, Underhill ističe da se mora uzeti jedan okvir kojim će se „/…/ više dobiti nego izgubiti“.^[9]

STUPNJEVI MISTIČNOG ITINERARIJA^[10]

Autorica tako predlaže pet stupnjeva:

1. Buđenje sebstva
2. Pročišćavanje sebstva
3. Prosvjetljenje sebstva
4. Pounutrašnjenje
5. Sjedinjenje

Sâma pritom kaže da odustaje od tradicionalne podjele mističnog puta na tri dijela – via purgativa, via illuminativa, via unitiva, kao i suvremeniju varijantu podjele na sedam stupnjeva kako ih je razradila sv. Terezija Avilska. Budući da je uspinjanje duše Bogu kroz stupnjeve rasta, razvoja, ključno za razumijevanje predmetne knjige, skrenut ćemo na kratko pogled prema povijesnom razvoju te ideje.

Prema Bernardu McGinnu pojava te ideje o trostrukom mističnom putu javlja se već kod Origena^[11] koji Salomonove knjige iz Starog zavjeta tumači na način da tri stupnja napredovanja koji su se nalazili unutar Grčke filozofske škole: moralno, prirodno i kontemplativno, protumači na kršćanski način.^[12] Tu ideju potom razvija njegov učenik Evagrije Pontski ali polazeći iz iskustva pustinjskih monaha. On dijelove puta naziva grčkim imenima: Practice ili život askeze, čišćenja, zatim physike ili kontemplacija stvorenog svijeta koja otkriva skrivene istine svih stvari, te na kraju theologike ili kontemplacija Boga, Presvetog Trojstva. Ipak, najutjecajniji doprinos definiranju trostrukog mističnog puta djelo je Dionizija Areopagita (Pseudo-Dionizija) koji ih imenuje na način kakav se sačuvao do danas: put čišćenja, put prosvjetljenja i put sjedinjenja.

Taj će način potom preuzeti neki od najznačajnijih teologa i mistika srednjeg vijeka kao što su bili Ivan Skot Eriugena iz 9. stoljeća, Richard od sv. Victora i sv. Bernard iz 12. stoljeća, sv. Bonaventura iz 13. stoljeća, te Tauler i Ruysbroek iz 14. stoljeća.

Kao što je Salomon opisao svoje sveto učenju o trostrukom putu, tako treba razumjeti i trostruku hijerarhiju (duhovnoga puta, op.a.) koju čine čišćenje, prosvjetljenje i savršenstvo. Čišćenje vodi u mir, prosvjetljenje u istinu, savršenstvo u ljubav. Kada se sve tri obdržavaju u savršenstvu, duša biva blažena … stoga se njima treba uspinjati u skladu s trostrukim putem – putem čišćenja, koji se sastoji od  čišćenja grijeha, putem prosvjetljenja, koji se sastoji od života nalik Kristovom i putem sjedinjenja, koji se sastoji od prihvaćanja Zaručnika. I tako svaki dio puta ima različite korake kojim započinjemo svoje uzdizanje od dna prema vrhu.

Sv. Bonaventura

No neki autori već u tom vremenu daju ponešto drugačiju, najčešće proširenu verziju ove klasične podjele na tri stupnja. Marguerite Porete, jedna od najvećih mistikinja srednjega vijeka, u svojem djelu Ogledalo jednostavnih poništenih duša (The Mirror of Simple Annihilated Souls) izdanog 1290-tih godina u Parizu, dijeli mistični život na sedam stupnjeva (od kojih se sedmi dostiže isključivo nakon smrti).^[13] Možda i pod njezinim utjecajem Meister Eckhart donosi šestodjelni put u djelu O čovjeku plemenita roda, a sličan sustav donosi i najpoznatiji i najutjecajniji opis mističnog puta podijeljenog na sedam stupnjeva koji je u svojim djelima donijela sv. Terezija Avilska u 16. stoljeću.

Krajem 17. stoljeća poznata duhovna spisateljica Madame Guyon izdaje vrlo utjecajnu knjigu o putovanju duše prema jedinstvu s Bogom koja postaje važnim izvorom i za djelo Evelyn Underhill.^[14] Iako ju je često oštrim riječima kritizirala, na drugom bi je mjestu hvalila zbog njenih iznimnih i jasnih uvida u duševne procese u razvoju mistične svijesti. Ono što je na ovom mjestu najvažnije istaknuti je podjela mističnog puta na pet stupnjeva kako je postavlja M. Guyon, a oni su: obraćenje, Božji dodir, pasivnost i unutarnja žrtva, gola (čista) vjera i mistična smrt (duše).

Pogled na podjelu koju radi Evelyn Underhill u svom djelu Mysticism sasvim jasno ukazuje na utjecaj koja je M. Guyon na nju imala, kao i želju autorice da poveže njeno učenje s tradicionalnim tumačenjem trostrukog puta.

Prvi je stupanj buđenje sebstva[15] i stjecanje svijesti o postojanju Božanske stvarnosti. Iskustvo koje je „… obično brzo i snažno, a prate ga jaki osjećaji radosti i ushićenja.“^[16]

Drugi je stupanj pročišćenje sebstva koje je obilježeno sviješću o Božanskoj ljepoti, ali istovremeno i o vlastitoj nedostatnosti. Stoga je to stanje obilježeno asketskim vježbama kojih je cilj dovođenje svojih nagona, strasti i želja u red, a koje prate stanja napora i boli. Sv. Ivan od Križa ovaj stupanj naziva tamnom noći osjeta.

Moramo od sebe odbaciti i skinuti sa sebe sve stvari (ega, op.a.) i suzdržati se od toga da bilo što smatramo stvarno svojim.^[17]

Treći je stupanj prosvjetljenje sebstva koje donosi određeno poimanje Apsoluta i osjećaj Božanske nazočnosti, ali koje još nije istinsko sjedinjenje s Njom. Do njega se dolazi nakon što se uspjelo u većoj mjeri ispuniti osnovni zahtjev mističnoga rasta, a to je odjeljivanje od svih stvari i umrtvljenje svih snaga ega. Budući da ono predstavlja otvaranje svijesti za nadnaravna iskustva, tijekom te faze događa se i većina nadnaravnih pojava kao što su viđenja, govori u duhu, levitacije, bilokacije i sl.  Ta iznimna stanja istovremeno su i velika opasnost za zastajanje ili čak trajno zaustavljanje rasta na duhovnom putu, što je prilično česta pojava i među misticima u povijesti.^[18] Zanimljivo je ovome dodati i njeno zapažanje da su duhovna i duševna stanja koja su povezana s ovim stupnjem često vidljiva kod mnogih vizionara i umjetnika koji su ih mogli senzibilizirati i unijeti u svoj rad.

Sve u prirodi potječe iz vječnoga i postoji kao vidljivi znak iz njega rođen; pa kada znamo kako iz svih stvari izdvojiti patnju, tamu i smrt, sve ih nalazimo u izvornom  stanju besmrtnosti.^[19]

Četvrti je stupanj pounutrašnjenje istinskoga mističnog iskustva. Ono se događa u konačnom i potpunom čišćenju sebstva od svih stvari koje priječe konačno sjedinjenje duše s Konačnom Stvarnosti. Sv. Ivan od Križa ovaj stupanj naziva tamnom noći duše, a mnogi autori prije i poslije njega opisivali su ga sličnim jezikom.

… budući da si mi oduzeo sve što sam od Tebe imala, ali si mi ostavio dar koji svako živo biće ima po prirodi: da budem istinita prema Tebi u svojem jadu i boli, kada sam lišena svake utjehe. Za tim ja žeđam više nego za Tvojim nebeskim Kraljevstvom.^[20]

I konačno peti stupanj sjedinjenja duše s Bogom što je cilj svakog istinskog mističnog traženja.

Sjedinjenje trebamo smatrati istinskom svrhom mističnoga rasta jer donosi trajnu uspostavu života na transcendentnim razinama stvarnosti … Snažni oblici sjedinjenja kakve opisuju pojedini mistici koristeći simbole mističnoga braka, obogotvorenja ili Božanske plodnosti, pri pobližem ispitivanju pokazuju da su vidovi istoga iskustva sagledanog kroz različite temperamente autora koji su ih koristili.^[21]

Kada nas ljubav odnese iznad svih stvari u božansku tamu, bivamo transformirani vječnom Riječi koja je slika Oca; i kao što je zrak prožet svjetlom sunca, tako i mi primamo bezgranično svjetlo, u nas prodire i u potpunosti nas osvaja.^[22]

Više od bilo koga drugoga Evelyn Underhill je bila odgovorna za upoznavanje, većinom protestantske publike u Velikoj Britaniji, sa zaboravljenim autorima kršćanske duhovne tradicije, a osobito srednjovjekovnih mistika katoličke i pravoslavne provenijencije. Imala je zavidnu erudiciju i poznavanje mistike što je prenijela u iznimno velik broj izdanih knjiga, od kojih se Mysticism (1911.) i danas smatra jednom od najutjecajnijih knjiga tog vremena. Bila je voditelj duhovnih vježbi i duhovni savjetnik velikom broju poštovatelja. Također je držala brojna predavanja diljem Velike Britanije, sa središtem na katedri teologije u Oxfordu, a popularnost u široj javnosti je stekla uređivanjem lista Spectator i radijskim emisijama na kojima je popularizirala snagu kontemplativne molitve i kontemplativnog života. Na dan njezine smrti The Times je izvijestio da je u području teologije i duhovnosti Evelyn Underhill bila „… nedostignuti uzor bilo kojem profesionalnom učitelju svog vremena.“^[23] Od 2000. godine Anglikanska crkva spominje se Evelyn Underhill 15. lipnja s njenim životnim motom – za mene, čitav je život svet!

[1] Anglo-katolicizam je pojam koji se koristi za dio Anglikanske crkve čija vjerovanje i prakse potvrđuju katoličku, više nego protestantsku baštinu i identitet.

[2] Religiozna organizacija osnovana 1928. godine u svrhu približavanja Istočnih i Zapadnih kršćana, a osobito pripadnika Anglikanske crkve i Pravoslavnih crkava. Sjedište joj je u Oxfordu u Velikoj Britaniji, a lokalne centre ima diljem zapadne i istočne Europe.

[3] Evelyn Underhill, Mistični put, HKD Sv. Jeronima, Zagreb, 2008.

[4] U daljnjem tekstu: Underhill

[5] Evelyn Underhill, Wikipedia (posjet stranici 5. veljače 2010.)

[6] Taj je drugi dio inače i tiskan kao zasebna knjiga sve od 1913. godine.

[7] Underhill, nav. dj., str. 7.

[8] Isto, str. 7.

[9] Isto, str. 9.

[10] Pojam je preuzet iz klasičnog mističnog djela sv. Bonaventure istog imena.

[11] Najpoznatiji pripadnik Aleksandrijske filozofsko-teološke škole iz 3. st.

[12] McGinn, B.: Christian Mysticism, The Modern Library , New York, 2006., str. 150.

[13] McGinn, nav. dj., str. 172.

[14] Madame Jeanne Guyon: The Way and Results of Union with God, Bridge-Logos, USA, 2001. Prijevod ovog djela u prijevodu Ljerke Jovanov objavljen je u separatu Jeke tišine br. 2. pod nazivom Put i plodovi jedinstva s Bogom, Zagreb, 2007.

[15] Ili pravog Ja, kako se još često naziva.

[16] Underhill, nav. dj., str. 10.

[17] www. wikipedia.com, Evelyn Underhill, str. 5. Citat je iz Theologica Germanica.

[18] Underhill, nav. dj., str. 11.

[19] Evelyn Underhill, wikipedia, nav. dj., str. 5. Citat Williama Lawa, bez navođenja izvora.

[20] Isto. Citat Mechtilde od Magdeburga, bez navođenja izvora.

[21] Underhill, nav. dj., str.13.

[22] Evelyn Underhill, wikipedia, nav. dj., str. 5. Citat Jana van Ruysbroecka, bez navođenja izvora.

[23] Underhill, nav. dj., str.13.