Saadi Širazi
Bustan Saadi Širazija (završen 1257. godine) jedno je od ključnih djela klasične perzijske književnosti. Pisan u formi mesnevije, pun anegdota i didaktičkih primjedbi i spjevan leksikom i stilom koji će dobrano usmjeriti razvoj perzijskog jezika, Bustan predstavlja poetski  sukus Saadijevog izuzetno burnog života. Uvršten je među 100 najvažnijih djela svjetske književnosti po izboru Guardianovih kritičara i najznačajnijih živućih pisaca.
 

BUSTAN
(Preveo … Nastavi čitati »

Bože,
kad više ne budem od ovoga svijeta
hoću li i dalje imat ovaj zazor
od rezanja noktiju, osobito nožnih
hoću li zadržat zebnju od žohara i zmija
i od posljedica stalne nebrige za zdravlje
od atrofija i tumora, osobito kožnih
hoću li i dalje ustajati u mraku
sa sve težim svakog jutra zavežljajem kostiju
no ipak ništa u svezi ne čineći
da … Nastavi čitati »

DOBRO U NAMA
Toliko dobra je u nama!
Ali odnekud se slete zrcala da izobliče našu sliku,
i strah nas je i sram nas je ono što vidimo prepoznati kao sebe.
Ali odjeća pokvari naše proporcije i visimo u njoj,
i vjetar nas vitla i u njoj samo što ne otpadnemo od sebe.
Toliko dobra je u nama!
Ali dođe da posve odudaramo od vlastitoga lica, udova, … Nastavi čitati »

usred noći maglene
u cipelu srebrnu
stavio mi poštar pjesmu
o svojemu sinu – snu
pismo, lako kao pero
iz plemena Manitua
pero, lako kao pismo
od Čapete i Gru-grua
neka te ništa ne rastužuje
ljubavni nek traje tren
daleko nek ti blizu bude
listen to your postman, man
usred noći maglene
u jaknu španjolku
stavio ti poštar pjesmu
ko slatku jabolku
ti si … Nastavi čitati »

Istina je Matematika. Umjetnost je Predrasuda.
Umjetnost vodi Istini, a Istina je prva
Žrtva svakog rata.
(Govori mi kumpare dok cijepamo drva.)
Problem je sa onim, kažem, ča ne moreš izračunat.
Nemaš dokaz ni alibi, a osjećaš Nevinost.
(Odgovaram dok jašemo cestom za Piatnik,
baš prelazimo neki most.)
Osjećaš?, kaže on. (U stvari mi je brat.)
O tome ti govorim. To je … Nastavi čitati »

neki smisao tražim,
u tvojim očima – zrcalo,
da se konačno vidim
u jednom komadu,
ako mi to sveto nemoguće
ikako možeš dati
 
Iz knjige Autobus za Trnavu (MeandarMedia, 2020.)
617 posjet/a

1. suncokret

trideset i prva je nedjelja kroz godinu,
u točki kalendara odjekuje crno lice
svetoga Martina de Porrea,
donosi studen i kišu.
u stražnje sobe s nepoznatih planina
izmišljen vjetar silazi,
prazan rasjed postaje ljubičast,
noć se nemoćna predaje tinti.
moja je rana narcisoidna,
kao cvijet suncokreta glavu stalno izvija
prema vrelim izvorima svjetlosti
2. mjesec
trideset i prva je nedjelja kroz godinu,
u zoru postaje još hladnije,
san pritajen čeka u hrapavima sjenama … Nastavi čitati »

nebo sadila,
sve zaboravila,
od zemlje se odvajala,
ptica bila,
s prstiju ti jela,
nejestivo žvakala,
sebe grizla,
u jakost se gradila,
u toplim tremorima,
u bedrima se ljuštila,
na odlasku bila,
krastava bila,
školjka bila,
otvarala,
zatvarala,
tkala se iznova.
 
Iz knjige Plovna mjesta (Centar za kreativno pisanje, 2016.)
674 posjet/a

u vrtložnom viru oko pupka složit će se same od sebe grančice koromača. kada odeš,
lukovica će potonuti u noć trbuha, bujat će u dubini dok pod noktima posve ne ispari miris u
kosinama. sve će se na tijelu presložiti u bijelim udarima. silnice hladne pjene donijet će
beskorisne naplavine. suhoću, zapletenost, raspad.
prvo ću se ostrugati kao riba najoštrijim nožem iz podrumskog kožuha, … Nastavi čitati »

deset knjiga o meditaciji u isto vrijeme posudila sam
u deset knjižnica grada Zagreba.
deset knjiga o zadubljivanju,
o povezivanju s izvorom kozmičke ljubavi,
ništa nije pomoglo.
grudni koš bio je raskasapljena lubenica
na koju se skupljaju ose.
deset knjiga o meditaciji
i Knjigu pjesama sumnjiva čovjeka
posudila sam u isto vrijeme
u knjižnicama grada Zagreba,
Parru četvrti put.
knjiga se opet sama otvorila na mumije,
na nepokretne junake i njihove rutinske živote.
deset … Nastavi čitati »